Othrana malog mungosa

Na Mljetu, Korčuli, Pelješcu i u dijelu južne Dalmacije ljudi ponekad pronađu malog mungosa uz put, u vrtu ili u suhozidu i pitaju me kako ga othraniti. Ovaj tekst je malo drugačiji od ostalih tekstova o othrani na našoj stranici. Mali indijski mungos (Herpestes auropunctatus, u starijoj literaturi Herpestes javanicus) u Hrvatskoj je invazivna strana vrsta, pa za njega ne vrijede ista pravila kao za mladog ježa ili vjevericu. Ovdje ćete pročitati iskreno što smijete, a što ne smijete učiniti ako pronađete malog mungosa.

Mungos je mala, vitka zvijer izduženog tijela, kratkih nogu i dugog, kitnjastog repa koji se prema vrhu sužava. Njuška mu je šiljasta, uši kratke i okrugle, a krzno sivosmeđe, sitno prošarano zlatnim točkicama. Mladi izgledaju kao umanjeni odrasli, samo mekšeg krzna.

Lako ga je zamijeniti s mladom kunom ili lasicom, koje su naše zavičajne vrste. Kuna ima tamnije krzno i svijetlu mrlju na grlu, a lasica je manja, crvenkastosmeđa odozgo i bijela odozdo. Ako niste sigurni o kojoj je životinji riječ, fotografirajte je i pošaljite fotografiju veterinaru ili udruzi prije nego što bilo što poduzmete, jer se sa zavičajnim vrstama postupa posve drugačije.

Ženka mungosa rađa nekoliko mladih u skrovištu, najčešće u rupi u tlu, pod kamenjem, u suhozidu ili gustom grmlju. Oči im se otvaraju nakon desetak dana, a s tri do četiri tjedna počinju izlaziti i istraživati okolinu dok je majka u blizini. Majka ih zna i prenositi iz jednog skrovišta u drugo.

Mladunac koji nije ozlijeđen i koji se nalazi u blizini skrovišta vrlo vjerojatno nije napušten. U tom slučaju ga nemojte dirati ni odnositi. Udaljite se, a nalaz možete prijaviti nadležnim službama, o čemu pišem niže. Nitko od vas ne očekuje da sami hvatate divlje životinje.

Mungos je na naše otoke unesen početkom 20. stoljeća, najprije na Mljet, kako bi smanjio broj poskoka. Pokazalo se da je to bila velika pogreška. Mungos jede gotovo sve što uhvati: gmazove, vodozemce, male sisavce, kukce, jaja i ptice koje se gnijezde na tlu, pa ozbiljno ugrožava otočne vrste. S Mljeta se proširio na Pelješac, Korčulu, Hvar, Čiovo i druge otoke te dalje na kopno i u susjedne zemlje.

Zbog toga se nalazi na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji. Prema europskim i hrvatskim propisima takve se vrste ne smiju:

• puštati u prirodu, ni na mjestu gdje su pronađene ni bilo gdje drugdje,
• držati kod kuće kao ljubimce, uzgajati ni razmnožavati,
• prevoziti, prodavati, poklanjati ni razmjenjivati.

Ne prenosite ga ni u auto ni na brod, čak ni s dobrom namjerom, jer se mungos upravo tako, kao „slijepi putnik“, širi na nova područja. Svako premještanje, pa i odvoz do veterinara, dogovorite s nadležnima.

Ako ste mladunca već donijeli kući ili je očito ozlijeđen i u neposrednoj opasnosti, zbrinite ga sigurno i privremeno, samo dok ne dobijete uputu:

• rukujte njime isključivo u debelim rukavicama ili ga prebacite ručnikom, jer i mladi mungosi grizu brzo i snažno,
• smjestite ga u čvrstu, dobro zatvorenu kutiju ili transporter s otvorima za zrak; mungosi su spretni u bijegu i provuku se kroz vrlo male otvore,
• kutiju obložite ručnikom i držite je u mirnoj, zatamnjenoj prostoriji, odvojeno od djece i kućnih ljubimaca,
• ako je mladunac hladan, ugrijte ga bocom s toplom vodom omotanom ručnikom, ispod jednog dijela kutije, kako bi se mogao odmaknuti.

Ne hranite ga i ne pojite dok je hladan, a kravlje mlijeko mu ne dajte nikada. Ako pomoć ne može stići odmah, pitajte veterinara smijete li mu išta dati i što. Mungosa se ne othranjuje kod kuće, pa ovdje namjerno ne navodim upute za dugotrajnu othranu.

Kada pronađete malog mungosa, javite se nekome od ovih:

• veterinaru, osobito ako je mladunac ozlijeđen, bolestan ili ga je napao pas ili mačka,
• Državnom inspektoratu, odnosno inspekciji zaštite prirode, koja nadzire postupanje s invazivnim stranim vrstama,
• javnoj ustanovi za zaštitu prirode vaše županije,
• nalaz možete prijaviti i putem službene mobilne aplikacije i web stranice o invazivnim vrstama u Hrvatskoj koje vodi ministarstvo nadležno za zaštitu prirode.

Mungos je u Hrvatskoj ujedno i divljač, pa o nalazu možete obavijestiti i lovoovlaštenika na tom području. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici; ondje vam mogu pomoći da pronađete pravu adresu.

Budit ću iskrena, jer vjerujem da ljudi zaslužuju znati istinu. O sudbini mungosa odlučuju nadležne službe i veterinar, a ne osoba koja ga je pronašla. Mungos se ne vraća u prirodu i ne udomljuje kao ljubimac. Ovisno o okolnostima, to može značiti i humano usmrćivanje koje obavlja veterinar, bez patnje za životinju.

Znam da je to teško prihvatiti kad u rukama držite malo, bespomoćno stvorenje. Ali svaki mungos pušten u prirodu znači manje gušterica, zmija, žaba i ptica, a otočne vrste često nemaju kamo pobjeći. Briga za prirodu ponekad traži i ovakve odluke.

Mungos može prenositi bjesnoću, leptospirozu i trihinelozu, a nosi i buhe i krpelje. Zato ga nikada ne dirajte golim rukama, ne dopustite djeci da se igraju s njim i držite ga daleko od pasa i mačaka. Nakon svakog kontakta, pa i s rukavicama, dobro operite ruke sapunom. Ako vas ugrize ili ogrebe, ranu odmah temeljito isperite sapunom i vodom i javite se liječniku, koji će procijeniti je li potrebna zaštita od bjesnoće. Ako je pas imao kontakt s mungosom, obavijestite svog veterinara.

Malog mungosa koji nije ozlijeđen ne dirajte i ne odnosite. Ako je ozlijeđen ili ste ga već uzeli, smjestite ga u čvrstu zatvorenu kutiju, na toplo i mirno, rukujte njime samo u rukavicama i odmah se javite veterinaru ili nadležnim službama. Nikada ga ne puštajte u prirodu i ne selite na drugo mjesto. Tako štitite i sebe i našu zavičajnu prirodu.