Općenito o kornjačama

Kornjače u Hrvatskoj susrećemo češće nego što mislimo: u makiji uz more, u vrtu obiteljske kuće, na seoskom putu ili na suncu uz rub bare. Kod nas u prirodi žive dvije domaće vrste, kopnena čančara (Testudo hermanni) i vodena barska kornjača (Emys orbicularis), a u Jadranu borave i morske kornjače. To su životinje koje žive desetljećima, sporo se razmnožavaju i zato teško podnose svaki gubitak. Svaka je kornjača u prirodi vrijedna i zaslužuje da je pustimo na miru.

• Čančara je kopnena kornjača visokog, izbočenog oklopa, žućkaste ili maslinaste boje s tamnim poljima. Na kraju repa ima rožnati šiljak, a noge su joj debele, prekrivene ljuskama, bez plivaćih kožica. Odrasla je obično duga petnaestak do dvadesetak centimetara.
• Barska kornjača ima plosnatiji, gladak i tamni oklop, a glava, noge i rep posuti su sitnim žutim točkicama. Prsti imaju kandže i plivaće kožice. Mladi imaju okrugao, gotovo crn oklop veličine kovanice.
• Crvenouha kornjača (Trachemys scripta) ima zelenkastu kožu sa žutim prugama i crvenu, narančastu ili žutu mrlju iza oka. Nije naša vrsta: to je sjevernoamerička kornjača koju su ljudi godinama kupovali kao ljubimca pa je puštali u bare i jezera.

Ako je kopnena kornjača mirna, ne boji se ruku i nađena je blizu kuća, može biti i nečiji pobjegli ljubimac, pa se najprije raspitajte kod susjeda.

Čančara je vrsta sredozemnog dijela Hrvatske. Živi duž obale od Istre do Dubrovnika i na nekim otocima, uglavnom nisko, najčešće ispod stotinjak metara nadmorske visine. Voli suha, poluotvorena staništa: rubove šuma i makije, zapuštene maslinike i vinograde, suhozide, livade i pašnjake. Treba joj izmjena sunčanih mjesta za grijanje i gustog grmlja za zaklon.

Barska kornjača rasprostranjena je puno šire: u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj, u Istri, Ravnim kotarima, Dalmaciji i na nekoliko većih otoka. Živi u barama, močvarama, mrtvajama, kanalima i sporim rijekama s bogatom vegetacijom i muljevitim dnom, gdje se sunča na granama i panjevima iznad vode i na najmanji šum skače u vodu.

• Čančara je gotovo isključivo biljojed. Pase zeljaste biljke: maslačak, djetelinu, trputac, sljez, grahorice i cvjetove, a ponekad pojede i otpalo voće. Hrana joj mora biti bogata vlaknima, a siromašna bjelančevinama.
• Barska kornjača hrani se u vodi. Mladi su pretežno mesojedi, a odrasle jedu vodene kukce i ličinke, puževe, crve, punoglavce, male ribe i strvinu, uz nešto vodenog bilja.

Kornjači nikada ne dajte kruh, tjesteninu, mlijeko, sir, meso za ljude ni hranu za pse i mačke. Takva hrana ne odgovara njihovoj probavi i uzrokuje bolesti oklopa i kostiju.

Kornjače su hladnokrvne, pa im tjelesna temperatura ovisi o okolini. Ujutro se najprije griju na suncu, a u najvećoj ljetnoj vrućini skrivaju se u hladu ili u vodi. Kad zahladi, od jeseni do proljeća spavaju zimski san: čančara ukopana u zemlju i lišće, a barska kornjača u mulju na dnu vode ili u vlažnom zaklonu uz obalu.

Pare se u proljeće. Ženka iskopa rupu na sunčanom mjestu, položi nekoliko jaja, zatrpa ih i više se o njima ne brine. Barska kornjača za to zna izaći i nekoliko stotina metara od vode. O temperaturi u gnijezdu ovisi hoće li se izleći mužjaci ili ženke. Mladi se izlegu krajem ljeta, a dio njih prezimi u gnijezdu. Od prvog dana su posve samostalni.

Kornjače spolno sazrijevaju tek nakon mnogo godina i mogu živjeti desetljećima. Zato gubitak svake odrasle ženke jako pogađa cijelu populaciju.

U Jadranu najčešće živi glavata želva (Caretta caretta), a rjeđe se pojave i druge vrste. Sjeverni i srednji Jadran jedno je od najvažnijih hranilišta i zimovališta glavate želve u Sredozemlju. Najveće prijetnje su joj ribolovni alati, udice, plastika u moru i udarci brodova.

Ako naiđete na želvu koja pluta bez snage, zapetljana je u mrežu ili je izbačena na obalu, odmah nazovite 112 ili ovlašteno oporavilište za morske kornjače i slijedite njihove upute. Do dolaska pomoći držite je u hladu i pokrijte mokrim ručnikom, ali ne u slatkoj vodi. Ne povlačite udicu ni konop koji joj viri iz usta i ne vraćajte je sami u more. Ne podižite je za peraje ni za rub oklopa.

• Promet: kornjače sporo prelaze ceste, a u proljeće i ljeto kreću se više nego inače.
• Gubitak staništa: gradnja uz obalu, isušivanje bara i onečišćenje voda, ali i zarastanje nekad obrađenih površina u gustu šikaru.
• Strojevi i požari: kosilice, trimeri i paljenje suhe trave i korova.
• Skupljanje: ljudi odnose kornjače kući ili na drugo mjesto, pa one nestaju iz prirode.
• Grabežljivci: psi, divlje svinje i mungosi, a gnijezda pljačkaju lisice, kune, jazavci i vrane.
• Crvenouha kornjača otima barskoj kornjači hranu i mjesta za sunčanje i može prenijeti bolesti.

Kornjaču koja prelazi cestu prenesite na rub prema kojem je išla, nikad natrag. Zdravu kornjaču ostavite ondje gdje ste je pronašli i ne selite je na „bolje mjesto“, jer je vezana uz svoje područje. Prije košnje pregledajte travu, ne palite korov i ostavite u vrtu kutak s grmljem i hrpom lišća.

Pomoć je potrebna kornjači koja ima napuknut oklop, ranu, natečene ili zatvorene oči, koju je ugrizao pas ili koja je nađena na hladnoći usred zime. Smjestite je u kutiju na mirno mjesto i odmah se javite veterinaru ili oporavilištu. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici. Kornjače mogu nositi salmonelu, pa nakon svakog dodira temeljito operite ruke sapunom.

Ako ste pronašli mladunče, sve o othrani pročitajte u našem članku o othrani male kornjače.

Da. Čančara i barska kornjača strogo su zaštićene vrste, kao i morske kornjače. Zabranjeno ih je hvatati, uznemiravati, držati, prodavati i uništavati njihova gnijezda i staništa. Ozlijeđenu kornjaču smijete samo privremeno zbrinuti dok je ne preuzme veterinar ili oporavilište.

Crvenouha kornjača je invazivna strana vrsta i nikada se ne smije pustiti u prirodu. Ako je držite, a više ne možete brinuti o njoj, ili ako je nađete u prirodi, obratite se nadležnoj ustanovi za zaštitu prirode ili prihvatilištu za takve kornjače.

Kornjače su stari i tihi stanovnici naših livada, makije i bara, a njihov spor život čini ih vrlo ranjivima. Savjetujem jednostavno: gledajte ih izdaleka, pomozite im preko ceste, čuvajte vrt bez otrova i paljenja, a ozlijeđenu kornjaču ili želvu odmah prepustite stručnjacima. Crvenouhu kornjaču nikada ne puštajte u prirodu. Tako ćete i vi pridonijeti da kornjače u Hrvatskoj ostanu tamo gdje pripadaju.