Općenito o ježevima

Jež je jedan od najdražih stanovnika naših vrtova, a ipak o njemu znamo manje nego što mislimo. U Hrvatskoj žive dvije vrlo slične vrste: bjeloprsi jež (Erinaceus roumanicus) i europski jež (Erinaceus europaeus). Oba su noćni kukcojedi koji zimu provode u zimskom snu. U ovom tekstu opisujem kako jež izgleda, gdje živi, što jede jež i kako mu svatko od nas može olakšati život.

Jež je malen, zdepast sisavac kratkih nogu, šiljaste njuške i sitnih očiju. Leđa i bokove prekriva mu nekoliko tisuća bodlji, a lice i trbuh obrasli su grubom dlakom. Kad osjeti opasnost, zateže mišiće na leđima i smota se u bodljikavu kuglu. Odrasli jež obično je dug dvadesetak do tridesetak centimetara, a težina mu se tijekom godine jako mijenja: u jesen, prije zimskog sna, može imati i više od kilograma.

Naše dvije vrste golim okom teško je razlikovati. Najpouzdaniji znak je prsa:

• bjeloprsi jež ima izraženu svijetlu, gotovo bijelu mrlju na prsima koja se jasno ističe od tamnijih bokova,
• europski jež ima jednoličnije smeđa prsa i trbuh, bez oštre svijetle mrlje, a lice mu je često tamnije.

Za pomoć ježu u nevolji vrsta nije važna: potrebe su im gotovo jednake.

U većem dijelu Hrvatske živi bjeloprsi jež, a u zapadnim krajevima i europski jež, pa se na nekim područjima njihove populacije dodiruju. Jež voli mozaik krajolika: rubove šuma, živice, livade, voćnjake, parkove i vrtove. Danas ga često nalazimo u prigradskim naseljima, gdje među vrtovima pronalazi hranu i zaklon.

Danju spava u gnijezdu od lišća i trave, skrivenom ispod grmlja, u hrpi granja, ispod drvarnice ili u gustoj živici. Svake noći prelazi popriličnu udaljenost, pa mu je važno da vrtovi budu međusobno povezani, a ne ograđeni neprolaznim zidovima.

Jež je pretežno kukcojed. Njuškom pretražuje travu i listinac i jede gotovo sve što pronađe:

• kornjaše, gusjenice, ličinke i druge kukce,
• gujavice, stonoge i puževe golaće,
• povremeno jaja ptica koje se gnijezde na tlu, sitne kralježnjake i strvinu,
• ponešto opalog voća, no ono mu nije glavna hrana.

Ježu nikada ne dajte kravlje mlijeko ni kruh. Jež ne podnosi laktozu, a mlijeko mu izaziva tešku probavnu bolest. Kruh, slatkiši i začinjeni ostaci hrane nemaju za njega nikakvu hranjivu vrijednost. Ako ga želite prihraniti, posebno u sušnim ljetima ili kasno u jesen, ponudite mu mokru mačju hranu s mesom ili hranu za mačiće i plitku posudu svježe vode.

Jež je noćna i samotnjačka životinja. Iz skrovišta izlazi u sumrak i cijelu noć traži hranu. Jež koji danju luta, tetura ili leži na otvorenom gotovo je uvijek bolestan, ozlijeđen ili iscrpljen i treba mu pomoć.

Kad hladnoća odnese kukce, obično od listopada ili studenoga, jež odlazi u zimski san koji traje do proljeća. Tijelo mu se tada ohladi, a srce i disanje uspore. Za zimu mora nakupiti dovoljno masnih zaliha, pa ga u jesen često viđamo kako užurbano jede.

Ženka nakon otprilike pet tjedana skotnosti u gnijezdu okoti najčešće četiri do pet mladih. Mladi se rađaju slijepi, s mekanim bijelim bodljama skrivenima pod kožom, a samostalni postaju s oko šest do osam tjedana. Bjeloprsi jež može imati i dva legla godišnje, pa mlade viđamo sve do kasne jeseni. U prirodi jež rijetko živi dulje od dvije do pet godina. Ako ste pronašli mladunče, sve o othrani pročitajte u našem članku o othrani malog ježa.

Najveći neprijatelj ježa je čovjek, i to najčešće nenamjerno:

• promet: tisuće ježeva stradaju na cestama, osobito u sezoni parenja i kad se mladi razilaze,
• strojevi u vrtu: trimeri, kosilice i roboti-kosilice teško ozljeđuju ježeve koji spavaju u travi i ispod grmlja,
• otrovi: sredstva protiv puževa, insekticidi i otrovi za glodavce truju ježa izravno ili preko plijena,
• zamke u vrtu: vrtne mreže u koje se zapetlja, bazeni i jame iz kojih ne može izaći, otvoreni odvodi,
• spaljivanje hrpa granja i lišća u kojima jež spava,
• gubitak staništa: nestanak živica, uredni vrtovi bez zaklona i betonske ograde,
• psi te, u prirodi, jazavci i veće ptice grabljivice.

Svaki vrt može postati mali dom za ježa. Savjetujem ove jednostavne korake:

• u ogradi napravite otvor od oko 13 x 13 centimetara kako bi jež mogao prolaziti između vrtova,
• ostavite divlji kutak s hrpom lišća, granja ili drva, ili postavite kućicu za ježa,
• ne koristite otrove za puževe i kukce,
• prije košnje i trimanja pregledajte visoku travu i grmlje, a robot-kosilicu ne puštajte noću,
• u bazen ili ribnjak stavite rampu ili dasku po kojoj jež može izaći,
• hrpu granja premjestite neposredno prije paljenja ili je radije kompostirajte,
• ljeti ostavite plitku posudu s vodom.

Ako pronađete ježa koji je danju vani, ozlijeđen, hladan, prekriven muhama ili sićušan i sam, stavite ga u rukavicama u kutiju s ručnikom, na toplo i tiho mjesto, i odmah se javite veterinaru ili oporavilištu. Hladnog ježa ne hranite. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici. Ježevi mogu prenositi kožne gljivice i salmonelu te gotovo uvijek imaju buhe i krpelje, zato ga dirajte u rukavicama i poslije operite ruke.

Jež je zavičajna divlja životinja i u Hrvatskoj je zaštićen zakonom o zaštiti prirode. Ne smije se hvatati, uznemiravati ni držati kao kućni ljubimac. Bolesnog ili ozlijeđenog ježa smijete zbrinuti privremeno, dok ga ne predate stručnjacima, ali dugotrajna njega i othrana dopuštene su samo oporavilištu ili uz dopuštenje. Cilj je uvijek isti: jež se mora vratiti u prirodu.

Jež je tihi saveznik svakog vrtlara jer noću čisti vrt od puževa i kukaca. Zauzvrat mu treba vrlo malo: otvor u ogradi, kutak s lišćem, vrt bez otrova i malo opreza pri košnji. Ako ga ipak nađete u nevolji, ne dajte mu mlijeko, ugrijte ga i nazovite stručnjake. Tako ćete i sljedećeg ljeta u sumrak čuti njegovo poznato frktanje u grmlju.