Paramikso virus

Paramiksovirus tipa 1 (PMV-1) jedna je od najozbiljnijih virusnih bolesti ptica. Kod peradi uzrokuje newcastlesku bolest, a kod golubova se javlja posebna golublja varijanta virusa (PPMV-1). Bolest napada probavni i živčani sustav i brzo se širi među pticama. U Hrvatskoj je riječ o bolesti koja se obvezno prijavljuje veterinarskoj službi.

Uzročnik je ptičji paramiksovirus tipa 1. Postoje sojevi različite jačine: neki izazivaju blage smetnje, a drugi masovna uginuća peradi. Golublja varijanta najčešće pogađa golubove, i gradske i uzgojene, ali se može prenijeti i na perad i druge ptice.

Virus se širi:

• izravnim kontaktom zaražene i zdrave ptice;
• izmetom te iscjetkom iz kljuna i nosa;
• onečišćenom hranom, vodom i posudama;
• preko opreme, obuće, odjeće i ruku ljudi koji su bili uz bolesne ptice;
• na natjecanjima, izložbama i sajmovima, gdje se okuplja mnogo ptica.

Od zaraze do prvih znakova obično prođe od nekoliko dana do dva tjedna. Ptica može izlučivati virus i prije nego što se vidljivo razboli, pa se bolest u jatu često primijeti tek kad je zaraženo više ptica.

Kod golubova bolest najčešće počinje probavnim smetnjama, a nakon nekoliko dana javljaju se živčani znakovi. Kod peradi, ovisno o soju virusa, prevladavaju dišni ili živčani znakovi, pad nesenja i nagla uginuća.

Opći i probavni znakovi:

• vodenast, obilan izmet: ptica mnogo mokri, pa je izmet okružen velikom lokvicom tekućine;
• rijedak, zelen ili pjenušav izmet;
• pojačana žeđ;
• gubitak apetita, letargija i apatija;
• nakostriješeno perje, ptica sjedi pogrbljeno.

Živčani znakovi:

• iskrivljen vrat, glava okrenuta naopako ili zabačena prema leđima;
• naglo trzanje ili naginjanje glave, kruženje u mjestu;
• drhtanje, tikovi i grčevi;
• gubitak ravnoteže, nesigurnost u hodu i padanje;
• ptica promašuje zrno kad kljuca, kao da loše vidi;
• paraliza krila ili nogu, nemogućnost letenja.

Dišni i ostali znakovi (češće kod peradi):

• otežano disanje, hroptanje i iscjedak iz nosa;
• crvene, natečene oči s iscjetkom;
• pad nesenja, jaja tanke ili deformirane ljuske.

Javite se veterinaru bez odgađanja ako primijetite:

• vodenast izmet ili živčane znakove kod više ptica istodobno;
• iskrivljen vrat, grčeve ili paralizu krila ili nogu;
• da ptica ne može sama jesti ni piti;
• nagla uginuća u jatu ili nagli pad nesenja kod kokoši;
• teško disanje ili disanje s otvorenim kljunom.

Prije dolaska nazovite ambulantu i recite da sumnjate na zaraznu bolest. Tako se mogu pripremiti i spriječiti širenje virusa na druge ptice u čekaonici.

Newcastleska bolest, odnosno infekcija paramiksovirusom tipa 1, u Hrvatskoj se obvezno prijavljuje. Ako sumnjate na bolest kod golubova ili peradi, javite se svom veterinaru ili veterinarskoj inspekciji, koji će odrediti daljnje postupanje.

Bolesne ili uginule divlje ptice, uključujući gradske golubove, ne dirajte golim rukama. Zabilježite mjesto nalaza i prijavite ga veterinarskoj službi ili veterinarskoj inspekciji.

Dijagnoza se ne može postaviti samo na temelju simptoma, jer slične znakove mogu izazvati i salmoneloza, trovanja ili nedostatak vitamina B. Veterinar uzima bris ždrijela ili kloake, odnosno uzorak izmeta, a bolest se potvrđuje laboratorijskom pretragom.

Lijek koji uništava paramiksovirus ne postoji. Liječenje je potporno: ptici se pomaže da preživi dok se njezin organizam bori s virusom. Veterinar može propisati lijekove protiv pratećih bakterijskih infekcija, elektrolite i vitaminske pripravke. Mnogi golubovi uz dobru njegu prežive, ali oporavak traje tjednima, katkad i nekoliko mjeseci. Iskrivljen vrat može zaostati ili se ponovno javiti u stresu.

Prva pomoć i njega:

• odvojite bolesnu pticu u zasebnu prostoriju, daleko od drugih ptica;
• smjestite je u toplu, tamnu i mirnu kutiju ili kavez niskih stranica, s mekom podlogom, da se ne ozlijedi pri padu;
• stavite plitku posudu s vodom i hranu tako da ih ptica može dohvatiti i kad ne drži ravnotežu;
• nikada ne gurajte hranu u kljun i ne ulijevajte vodu, jer ptica može udahnuti tekućinu;
• ako ptica ne može jesti sama, način hranjenja neka vam pokaže veterinar;
• bolesnu pticu njegujte posljednju, s rukavicama, i poslije operite ruke i promijenite odjeću.

Većina divljih ptica u Hrvatskoj zakonom je zaštićena. Bolesnu divlju pticu predajte veterinaru ili centru za oporavak divljih životinja, jer je nije dopušteno dugotrajno držati kod kuće.

• Cijepljenje golubova i peradi prema savjetu veterinara najučinkovitija je zaštita, osobito za golubove koji idu na natjecanja i izložbe.
• Nove ptice držite odvojeno nekoliko tjedana prije nego što ih pridružite jatu.
• Spriječite kontakt s gradskim i divljim pticama: hranu i vodu držite pod krovom, a otvore zaštitite mrežom.
• Redovito čistite i dezinficirajte golubinjak ili kokošinjac, posude i opremu.
• Ne posuđujte opremu i transportne kaveze drugim uzgajivačima.
• Nakon posjeta sajmu ili tuđem jatu presvucite se i operite ruke prije nego što uđete k svojim pticama.

Rizik za ljude je malen. Kod osoba koje su u bliskom kontaktu s velikom količinom virusa, primjerice pri radu sa zaraženom peradi, rijetko se može pojaviti prolazna upala očne spojnice. Ipak se zaštitite:

• pri radu s bolesnim pticama nosite rukavice;
• poslije temeljito operite ruke i ne dirajte oči;
• izmet ne metite na suho, nego ga prije čišćenja navlažite da se ne diže prašina.

Ako nakon kontakta s bolesnim pticama dobijete crvene, upaljene oči ili simptome slične gripi, javite se liječniku i recite mu da ste bili u kontaktu s bolesnim pticama.

Paramiksovirus je ozbiljna i vrlo zarazna bolest, ali mnoge ptice uz mirnu, toplu njegu i pomoć veterinara prežive. Najvažnije je bolesnu pticu odmah odvojiti, sumnju prijaviti veterinaru i redovito cijepiti golubove i perad.