Mikoplazmoza

Mikoplazmoza je bakterijska bolest dišnog sustava ptica. Najpoznatiji uzročnik je Mycoplasma gallisepticum, koja kod kokoši uzrokuje kroničnu bolest dišnih putova, a kod purana upalu sinusa. Bolest se razvija sporo, dugo traje i lako se vraća, pa je važno prepoznati je na vrijeme i spriječiti širenje u jatu.

Mikoplazme su sitne bakterije bez stanične stijenke koje se naseljavaju na sluznici nosa, sinusa, dušnika, zračnih vreća i očiju. Šire se:

• kapljično, kihanjem i kašljanjem, te bliskim kontaktom,
• preko zajedničkih pojilica i hranilica,
• preko jaja, s kokoši na piliće,
• preko ljudi, odjeće i opreme koji prelaze iz jednog jata u drugo.

Mnoge ptice nose mikoplazme bez znakova bolesti. Bolest se razbukta kada ih oslabi stres: hladnoća i propuh, loša ventilacija, amonijak od prljave stelje, prenapučenost, preseljenje, nesenje ili neka virusna infekcija. Tada se često pridruže i druge bakterije, pa bolest postaje teža.

Dišni sustav:

• kihanje, kašljanje i hroptanje, osobito noću,
• vodenast ili gust iscjedak iz nosa, zalijepljene nosnice,
• otežano ili ubrzano disanje, ponekad s otvorenim kljunom,
• promukao, slab glas ili potpuni prestanak glasanja.

Oči i glava:

• pjenušav iscjedak u kutu oka, suzenje, zatvaranje oka,
• natečen predio ispod očiju zbog upale sinusa, osobito kod purana.

Opći znakovi: pospanost, napuhanost, slabiji apetit, zaostajanje u rastu i pad nesivosti. Kod golubova su mikoplazme čest dio „zarazne prehlade“, a kod tigrica i nimfa mogu biti uzrok dugotrajnog kihanja i iscjetka iz nosa.

Bolest obično napreduje polako, kroz više tjedana, pa je vlasnici u početku lako previde. Blago hroptanje najbolje se čuje navečer, kada se jato smiri, pa je korisno tada kratko poslušati ptice. Ako se simptomi stalno vraćaju nakon svake promjene vremena ili stresa, to je čest znak mikoplazmoze.

Mycoplasma gallisepticum proširila se i na divlje ptice. Najpoznatija izbijanja zabilježena su u Sjevernoj Americi kod kućnih zeba i američkih češljugara. Takva ptica ima jako natečene, crvene i zalijepljene oči, slabo vidi, teško nalazi hranu i često se zadržava na hranilici.

Upaljene oči kod divljih ptica mogu imati i druge uzroke, primjerice ozljede, ptičje boginje ili druge infekcije. Ako na hranilici vidite pticu natečenih očiju, privremeno prestanite hraniti ptice i temeljito očistite hranilice. Bolesnu pticu predajte veterinaru ili centru za oporavak divljih životinja, jer su divlje ptice zaštićene i ne smiju se dugo držati kod kuće.

• Ptica diše s otvorenim kljunom ili joj se rep njiše pri svakom udahu.
• Čuje se glasno hroptanje ili pištanje.
• Oči su joj zatvorene i zalijepljene pa ne vidi hranu.
• Ne jede, sjedi napuhana i gubi na težini.
• U jatu kiše i kašlje više ptica odjednom.

Veterinar postavlja dijagnozu na temelju pregleda te PCR pretrage brisa ždrijela, dušnika ili oka, a kod jata i krvnih pretraga.

Liječenje propisuje veterinar, najčešće antibioticima poput tilozina ili doksiciklina, uz lijekove za olakšavanje disanja po potrebi. Antibiotici ublažavaju bolest, ali mikoplazme često ne nestaju potpuno. Preboljele ptice mogu ostati kliconoše i ponovno oboljeti pod stresom. Zato se ne preporučuje samoinicijativno davanje antibiotika, jer se simptomi prikriju, a bolest ostaje u jatu.

• Bolesnu pticu odvojite od ostalih.
• Smjestite je na toplo, mirno mjesto bez propuha, ali s dovoljno svježeg zraka.
• Zalijepljeni iscjedak oko očiju i nosnica možete nježno obrisati gazom namočenom u mlaku prokuhanu vodu.
• Hranu i plitku posudu vode stavite nadohvat. Ne ulijevajte vodu u kljun i ne hranite na silu.
• Ne koristite prašnjavu stelju, sprejeve ni mirisne osvježivače zraka.

• Kupujte perad i ptice iz provjerenih, zdravih jata.
• Nove ptice držite odvojeno najmanje tri do četiri tjedna.
• Osigurajte dobru ventilaciju bez propuha i suhu, čistu stelju.
• Ne miješajte ptice različite dobi i porijekla.
• Nakon posjeta tuđem jatu presvucite se i operite ruke.
• Redovito čistite hranilice i pojilice.
• Spriječite kontakt domaće peradi s divljim pticama.

Mycoplasma gallisepticum nije opasna za ljude, ali uz dobru higijenu štitite i sebe i ptice od drugih bolesti.

Mikoplazmoza je dugotrajna bolest dišnog sustava koja se lako širi i teško potpuno iskorijeni iz jata. Dobri uvjeti držanja, karantena novih ptica i pravovremen odlazak veterinaru najbolji su način da je držite pod kontrolom.