Othrana malog zeca

Svakog proljeća i ljeta javljaju mi se ljudi koji su u travi, na livadi ili uz rub oranice pronašli malog zeca koji mirno leži sam i ne bježi. Prva pomisao je gotovo uvijek ista: jadnik je napušten i treba ga spasiti. Kod običnog zeca (Lepus europaeus) istina je gotovo uvijek suprotna. Othrana malog zeca jedna je od najtežih među divljim životinjama, pa je najveća pomoć koju mu možete pružiti znati kada ga ostaviti tamo gdje jest.

Zečica ne živi s mladima u jazbini. Mladi zečići rađaju se potpuno razvijeni: imaju krzno, otvorene oči i ubrzo se mogu kretati. Majka ih ostavlja u plitkom udubljenju u travi i cijeli dan provodi daleko od njih, kako svojim mirisom i prisutnošću ne bi privukla lisicu, psa ili pticu grabljivicu. Mladima se vraća tek u sumrak, nakratko ih podoji vrlo hranjivim mlijekom i ponovno odlazi. Već nakon nekoliko dana mladi se razmile po okolici i svaki leži za sebe.

Zato mali zec koji sam leži u polju nije siroče. Njegova obrana je da se pritaji i ne miče. Savjetujem ovo:

• ne dirajte ga, ne mazite ga i ne nosite kući, čak ni „samo da ga pogledate“,
• odmah se tiho udaljite i odvedite djecu i pse, jer majka neće doći dok ste u blizini,
• ako se želite uvjeriti, provjerite ga izdaleka tek sljedećeg jutra; ako je i dalje na istom mjestu i izgleda živahno, sve je u redu.

Pomoć je potrebna samo ako je zečić vidljivo ozlijeđen (krv, vuče nogu, muhe ili ličinke na krznu), ako ga je donijela mačka ili pas, ako leži hladan i mlitav, ako je pored njega uginula majka ili ako je na cesti ili pred kosilicom. Ako ga samo morate maknuti s puta, prenesite ga u rukavicama nekoliko desetaka metara u zaklon iste livade, u smjeru u kojem je bio.

Mladi zec i mladi kunić lako se zamijene, a imaju posve različite potrebe.

• Mladi zec rađa se na otvorenom, obrastao gustim smeđim krznom, otvorenih očiju. Uši su mu dulje, a oko zjenice se vidi svijetli, jantarni prsten. Leži sam i ne bježi.
• Divlji kunić (Oryctolagus cuniculus) rađa se gol i slijep u podzemnoj jazbini i ondje ostaje otprilike tri tjedna. Gol, slijep kunić izvan jazbine gotovo sigurno treba pomoć. Stariji mladi kunići imaju kraće uši, kompaktnije tijelo i pri opasnosti bježe prema rupi.
• Domaći kunić često je šarene ili bijele boje i ne boji se ljudi. Takav mladunac nije divlja životinja, nego nečiji pobjegli ili ostavljeni ljubimac. Nikada ga ne puštajte u prirodu, nego ga predajte skloništu za životinje ili ga udomite.

Ako ste sigurni da je zečić ozlijeđen ili u neposrednoj opasnosti, radite mirno i brzo:

• stavite rukavice i uhvatite ga pokrivajući ga ručnikom; što manje ga držite u rukama,
• smjestite ga u kartonsku kutiju s otvorima za zrak, obloženu ručnikom ili papirnatim ubrusima, i zatvorite je,
• ako je hladan, najprije ga ugrijte: ispod pola kutije stavite bocu s toplom vodom omotanu ručnikom, tako da se može odmaknuti ako mu je prevruće,
• kutiju držite u tihoj, tamnoj prostoriji, daleko od djece, pasa, mačaka i buke,
• ne dajte mu hranu ni vodu, a nikako kravlje mlijeko,
• odmah nazovite veterinara ili oporavilište za divlje životinje. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici.

Mladi zečevi izrazito su osjetljivi na stres. Mogu uginuti od šoka samo zato što ih se previše gleda, dira i premješta, iako na sebi nemaju nikakvu ozljedu.

U prirodi mali zec dobiva vrlo masno i hranjivo majčino mlijeko, samo jednom ili dvaput dnevno. Već nakon desetak dana počinje grickati travu i bilje oko sebe, a s otprilike četiri tjedna potpuno je odbijen od sise i hrani se sam travama, djetelinom i drugim zeljastim biljem.

Iz iskustva znam da je upravo hranjenje mjesto gdje dobra namjera najčešće završi tragično. Probavni sustav mladog zeca krajnje je osjetljiv: pogrešno mlijeko, prebrzo hranjenje ili nagla promjena hrane poremete crijevnu floru i životinja ugiba, često tek nakon nekoliko dana. Kravlje mlijeko mladom zecu nikada ne dajte. U oporavilištima se koriste posebne zamjene za mlijeko i točno se prati težina, količina i razmak obroka, a to ne može zamijeniti savjet s interneta.

Ako vas veterinar ili oporavilište zamoli da mladunca nakratko zbrinete dok ne dođe pomoć, hranite ga isključivo onime što vam oni preporuče i točno kako vam kažu.

Da biste razumjeli zašto ovo nije posao za početnike, evo kako izgleda othrana malog zeca u oporavilištu:

• mladunac se hrani polako, kap po kap, dok leži na trbuhu ili stoji, nikada na leđima, jer mlijeko lako uđe u pluća i izazove upalu,
• vrlo mlade zečiće nakon obroka treba nježno masirati po trbuhu i oko spolovila vlažnom vatom, kako bi mokrili i obavili nuždu,
• od prvih dana dobivaju svježu travu i divlje bilje, kako bi se crijeva postupno prilagodila biljnoj hrani,
• kontakt s ljudima svodi se na najmanju moguću mjeru, jer zec koji se navikne na čovjeka u prirodi ne preživi.

Čak i uz sve to, smrtnost kod ručno othranjenih zečeva visoka je i u iskusnim rukama. Zato ponavljam: mladog zeca koji nije ozlijeđen ostavite majci.

Zec se vraća u prirodu kada je potpuno odbijen, kada samostalno pase i kada je dosegao težinu i snagu primjerenu dobi. Puštanje je postupno: najprije boravi u vanjskom ograđenom prostoru, gdje se navikava na vremenske prilike, prirodnu hranu i zvukove okoline. Pušta se u sumrak, na mirnom mjestu s livadama i živicama, daleko od prometnica i naselja, po mogućnosti tamo gdje žive i drugi zečevi.

Obični zec je u Hrvatskoj divljač i ne smije se držati kod kuće kao ljubimac. O mladuncu koji treba skrb neka odluči veterinar ili oporavilište, a oni po potrebi obavještavaju i lovoovlaštenika nadležnog za to područje.

Zečevi mogu prenijeti tularemiju (zečju groznicu), bakterijsku bolest koja na čovjeka prelazi dodirom sa zaraženom ili uginulom životinjom, a nose i krpelje i buhe. Rizik pri kratkom zbrinjavanju je malen ako se držite jednostavnih pravila: rukujte zecom samo u rukavicama, ne dirajte lice dok radite s njim i nakon toga temeljito operite ruke sapunom. Ako vas životinja ogrebe ili ugrize, a poslije osjetite vrućicu ili vam oteknu limfni čvorovi, javite se liječniku i recite da ste dirali divljeg zeca.

Mali zec sam u travi gotovo nikada nije napušten, nego čeka majku koja dolazi u sumrak. Ne dirajte ga, udaljite se i vratite psa na povodac. Pomoć mu treba samo ako je ozlijeđen, hladan ili u neposrednoj opasnosti, a tada ga ugrijte, smjestite u mirnu kutiju, ništa mu ne dajte jesti i odmah se obratite veterinaru ili oporavilištu. Othrana malog zeca posao je za stručnjake, a vaša odluka da ga ne odnesete kući često je upravo ono što mu spašava život.