Othrana malog ježa

Kad netko pronađe malog ježa, prvo pitanje obično glasi: „Što sada?“ Othrana malog ježa zahtjevan je posao koji traje tjednima, a prve odluke često su presudne za njegov život. U većem dijelu Hrvatske živi bjeloprsi jež (Erinaceus roumanicus), a u zapadnim krajevima i europski jež (Erinaceus europaeus), no postupak je za oba isti. U ovom tekstu opisujem kako prepoznati siroče, kako mu pružiti prvu pomoć i što jede mali jež u pojedinim fazama odrastanja.

Jež je noćna životinja i zdravi mladi ježevi danju ne šeću okolo. Ako vidite malog ježa na otvorenom usred dana, to je gotovo uvijek znak da nešto nije u redu. Mladunci se ponekad nađu i kad se pri košnji ili uređivanju vrta slučajno otkrije gnijezdo.

Pomoć je potrebna ako je mladunac:

• zatvorenih očiju, izvan gnijezda, i tanko pišti ili cvili,
• hladan na dodir, mlitav ili prekriven muhama i jajašcima,
• ozlijeđen ili leži pokraj uginule ženke,
• malen (otprilike veličine jabuke, ispod 300 grama) i luta danju bez majke.

Ako ste slučajno otkrili neozlijeđeno gnijezdo s mladima koji mirno spavaju, pažljivo ga ponovno prekrijte i udaljite se. Pratite ga izdaleka dva do tri sata; ako se majka ne vrati, a mladi počnu cviliti i izmiliti iz gnijezda, trebaju pomoć. Veći mladi ježevi koje viđate samo noću, a koji su živahni i jedu, najčešće su samostalni i treba ih ostaviti na miru.

Najvažnije pravilo glasi: prvo toplina, tek onda hrana. Mladi ježevi vrlo brzo se pothlade, a pothlađen organizam ne može probaviti hranu. Hladnog ježa nikada ne hranite i ne pojite dok se ne ugrije.

• Stavite ga u kartonsku kutiju obloženu mekanim ručnikom ili flanelom (ne vatom ni runom u kojem se mogu zapetljati nožice).
• Na dno stavite bocu s toplom (ne vrućom) vodom omotanu ručnikom, tako da se jež može odmaknuti ako mu postane prevruće. Bocu redovito mijenjajte da se ne ohladi.
• Kutiju pokrijte, stavite na mirno i tamno mjesto, daleko od djece, pasa i mačaka.
• Radite u rukavicama i što manje ga dirajte.

Čim je jež na toplom, javite se veterinaru ili oporavilištu. Mladi ježevi su gotovo uvijek i dehidrirani, a nadoknadu tekućine najbolje je prepustiti stručnjaku. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici. Savjetujem da ježa odvezete stručnjacima što prije: othrana siročeta zatvorenih očiju bez iskustva i vodstva rijetko uspijeva.

Kravlje mlijeko nikako! Ježevi ne podnose laktozu, a mlijeko im uzrokuje tešku probavnu bolest koja može završiti smrću. Isto vrijedi za dječju hranu za bebe, kruh i slatke namirnice.

• Mladunci zatvorenih očiju (do oko dva tjedna) hrane se isključivo zamjenskim mlijekom. Stručnjaci za ježeve najčešće preporučuju zamjensko mlijeko za štence ili mačiće s malo laktoze. Koji je pripravak najbolji i kako ga razrijediti, dogovorite s veterinarom ili oporavilištem.
• Od oko tri tjedna, kad im izbiju prvi zubići, u mlijeko se postupno umiješa vrlo sitno usitnjena mokra hrana za mačiće s visokim udjelom mesa.
• S četiri do pet tjedana većina mladih ježeva jede sama iz plitke posudice, a mlijeko se postupno izbacuje.

Mladi jež koji jede sam uz hranu uvijek mora imati plitku posudicu svježe vode. Ne nudite mu mlijeko, kikiriki ni suho pecivo.

Mladunac se hrani mlakim mlijekom zagrijanim na tjelesnu temperaturu, iz male štrcaljke bez igle s tankim nastavkom. Jež pri hranjenju mora biti na trbuščiću ili uspravan, nikada na leđima, jer tako mlijeko lako završi u plućima, a upala pluća kod ovako malih životinja najčešće je kobna. Mlijeko dajte kap po kap i pustite ga da samo siše i guta. Ako mu mlijeko krene na nosić, odmah prekinite i nagnite ga prema dolje.

Kao okvirno pravilo, mladunac u 24 sata popije otprilike četvrtinu svoje tjelesne težine, raspoređeno na više obroka:

• u prvom tjednu života hrani se svaka dva sata, danju i noću, po jedan do tri mililitra,
• kad otvori oči, noćna hranjenja se prorjeđuju, a obroci postaju veći,
• s tri do četiri tjedna dovoljno je hranjenje svaka četiri sata.

Iz iskustva znam da je vaga s točnošću na gram najvažniji pribor. Ježa važite svakog jutra prije prvog obroka: zdravo mladunče svaki dan dobiva nekoliko grama. Ako gubi težinu ili stoji na mjestu, odmah potražite savjet.

Mladunci zatvorenih očiju ne mogu sami mokriti i obaviti nuždu, to umjesto njih radi majka lizanjem. Nakon svakog obroka zato nježno masirajte trbuščić i predio oko spolovila i anusa vlažnim, mlakim komadićem vate ili mekane maramice, dok ne obavi nuždu. To se radi sve dok jež ne počne sam jesti.

Nakon hranjenja obrišite mu njuškicu i tijelo od ostataka mlijeka. Podlogu mijenjajte svakodnevno, a kutiju držite suhom i čistom. Zdrav izmet mladog ježa je mekan i zelenkast do smeđ; proljev, sluz ili krv razlog su za odlazak veterinaru.

Kad jede sam i redovito dobiva na težini, ježa se postupno odvikava od ljudi. Dirajte ga samo koliko je nužno, ne mazite ga i ne tepajte mu: divlji jež mora zadržati prirodan oprez. Kad dosegne oko 250 grama, preseli se u veći prostor, a zatim u vanjsku ogradu od nekoliko četvornih metara, gdje se privikava na vanjsku temperaturu, zvukove i miris vrta. Tamo može tražiti i prirodnu hranu poput kukaca i gujavica.

Braća i sestre koji su odrasli zajedno odvajaju se kad postanu veći jer odrasli ježevi žive samotno.

Jež je spreman za povratak u prirodu kad je potpuno zdrav, jede sam, ima normalan izmet i dovoljnu težinu. Preporuke se razlikuju, a ja se držim opreznije: ljeti ga puštam kad prijeđe barem 500 do 600 grama. Kasno u jesen mladi jež mora imati dovoljno zaliha da preživi zimski san; ako je premalen, zimu provodi u oporavilištu i pušta se u proljeće.

• Pustite ga predvečer, po suhom i blagom vremenu, jer je jež noćna životinja.
• Najbolje je mjesto blizu onog gdje je pronađen ili vrt povezan s drugim vrtovima, grmljem i živicom, daleko od prometnih cesta.
• Postavite kućicu za ježa i nekoliko tjedana ostavljajte hranu i vodu, dok se potpuno ne osamostali.

Ježevi mogu prenositi kožne gljivice (dermatofitoze) i salmonelu, a gotovo uvijek imaju buhe i krpelje. Ježeve buhe ne žive dugo na ljudima, ali ipak radite u rukavicama, a ruke nakon svakog kontakta temeljito operite. Djeca ne bi smjela dirati ježa.

Divlje životinje, pa tako i jež, u Hrvatskoj su zaštićene zakonom. Dugotrajno držanje i othrana divljih životinja smije se provoditi samo u oporavilištu ili uz odgovarajuće dopuštenje, zato se odmah povežite s veterinarom ili udrugom. Cilj je uvijek isti: da se jež vrati u prirodu.

Othrana malog ježa počinje toplinom, strpljenjem i jednim pozivom stručnjacima. Nemojte ga hraniti dok je hladan, nikada mu ne dajte kravlje mlijeko i hranite ga samo na trbuhu. Uz pravu njegu i dobar vrt za povratak, mali jež ima veliku šansu da jednog dana ponovno sam lovi kukce u sumrak.