Othrana male kornjače

Kad netko pronađe malu kornjaču, prvo pitanje je obično što jede mala kornjača i kako je othraniti. Dobra vijest je da mladim kornjačama roditelji nisu potrebni: samostalne su od trenutka izlijeganja i nikada ne piju mlijeko. U Hrvatskoj u prirodi najčešće susrećemo kopnenu čančaru (Testudo hermanni) i vodenu barsku kornjaču (Emys orbicularis). Obje su strogo zaštićene, pa othrana male kornjače kod kuće gotovo nikada nije pravo rješenje.

Ženka kornjače položi jaja u zemlju i više se za njih ne brine. Mladi se izlegu krajem ljeta ili u jesen, a dio njih prezimi u gnijezdu i izađe tek u proljeće. Od prvog dana sami traže hranu i skrovište. Zato mala kornjača koju pronađete u prirodi nije siroče i ne treba joj majka.

• Zdravu mladu čančaru ostavite točno ondje gdje ste je našli ili je stavite pod obližnji grm ili hrpu lišća. Ne odnosite je na „bolje mjesto“.
• Mladu barsku kornjaču koja je na kopnu blizu vode ostavite na miru ili je, ako je na putu, prenesite do ruba najbliže vode.
• Ako ju je trebalo maknuti s ceste, prenesite je na rub na koji je išla.

Pomoć je potrebna ako kornjača ima napuknut ili oštećen oklop, ranu, natečene ili zatvorene oči, ako ju je ugrizao pas, ako je potpuno mlitava ili ako je nađena na hladnoći usred zime. Tada se odmah javite veterinaru ili oporavilištu. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici.

• Čančara je kopnena kornjača izbočenog, žućkastog oklopa s tamnim poljima i rožnatim šiljkom na vrhu repa. Živi u makiji, na suhim livadama i uz suhozide duž obale i na otocima.
• Barska kornjača ima plosnatiji, tamni oklop i tamnu kožu posutu sitnim žutim točkicama. Živi u barama, kanalima, mrtvajama i sporim rijekama.
• Crvenouha kornjača (Trachemys scripta) ima zelenkastu kožu sa žutim prugama i crvenu ili narančastu mrlju iza oka. To je sjevernoamerička vrsta koju su ljudi držali kao ljubimca i puštali u prirodu, a danas je invazivna strana vrsta.

Ako mladu kopnenu kornjaču nađete u dvorištu, provjerite kod susjeda nije li riječ o njihovom ljubimcu ili mladuncu iz vrta.

Ne. Čančara i barska kornjača u Hrvatskoj su strogo zaštićene vrste. Zabranjeno ih je hvatati, uznemiravati, držati i prodavati, a to vrijedi i za mladunce. Kornjača koja je pronađena ozlijeđena smije se samo privremeno zbrinuti dok je ne preuzme veterinar ili oporavilište, a cilj je uvijek vratiti je na mjesto gdje je pronađena.

Za crvenouhu kornjaču vrijedi drugo pravilo: ona se nikada ne smije pustiti u prirodu, jer istiskuje barsku kornjaču i širi bolesti. Ako je pronađete ili je više ne možete držati, javite se nadležnim službama za zaštitu prirode ili prihvatilištu za takve kornjače.

Kornjača je hladnokrvna, pa i ovdje vrijedi moje pravilo: najprije toplina, tek onda hrana. Hladna kornjača ne može probaviti hranu.

• Mladu čančaru stavite u otvorenu plastičnu kadicu ili kutiju s podlogom od vlažne zemlje ili lišća, sa skrovištem i vrlo plitkom posudicom vode iz koje lako izađe.
• Jedan kraj neka bude topliji, a drugi hladniji, kako bi sama birala temperaturu. Nikada je ne ostavljajte u zatvorenoj staklenoj posudi na suncu, jer se brzo pregrije.
• Iscrpljenu kopnenu kornjaču možete kupati desetak minuta u plitkoj mlakoj vodi do visine donjeg oklopa; tako pije i nadoknađuje tekućinu.
• Mladoj barskoj kornjači treba plitka mlaka voda u kojoj može plivati i suho, toplije mjesto na koje se sama popne.

Mlade kornjače ne piju mlijeko i ne treba ih hraniti na ruke. Jedu same, a hrana ovisi o vrsti:

• Mlada čančara je biljojed. Najbolje je divlje bilje s neprskanih livada: maslačak s cvjetovima, trputac, djetelina, sljez i slične zeljaste biljke. Hrana treba biti bogata vlaknima, a siromašna bjelančevinama. Ne dajte joj voće u većim količinama, kruh, meso, mliječne proizvode ni hranu za pse i mačke. Komadić sipine kosti u kutiji dobar je izvor kalcija.
• Mlada barska kornjača je mesojed i jede samo u vodi: sitne gliste, ličinke kukaca, vodene beskralježnjake i male puževe.

Iz iskustva znam da je pretjerano hranjenje česta pogreška: kornjača prebrzo raste, a oklop postaje neravan i grbav. Mlada kornjača treba umjeren obrok jednom dnevno, sunce ili odgovarajuće UV svjetlo i puno kretanja.

U prirodi kornjače hiberniraju već prve zime: čančara ukopana u zemlju i lišće, a barska kornjača u mulju na dnu vode. Zato je najbolje da se zdrava mladunčad vrati u prirodu prije hladnih dana i ondje prezimi na prirodan način.

Ako kornjača zbog bolesti ili ozljede mora ostati na skrbi preko zime, o hibernaciji mora odlučiti veterinar. Bolesna, pothranjena ili dehidrirana kornjača ne smije hibernirati. Zdrava kornjača hibernira pri stalnoj temperaturi od oko 4 do 6 °C, jer na smrzavanju može stradati, a na toplijem troši zalihe i budi se iscrpljena. Nikako je ne ostavljajte u toploj sobi da „drijema“.

Kornjače, i one koje izgledaju potpuno zdravo, često u crijevima nose bakteriju salmonelu i izlučuju je izmetom. Bakterija se nalazi na oklopu, u vodi i u kutiji u kojoj kornjača boravi. Zato:

• nakon svakog dodira s kornjačom, hranom ili posudama temeljito operite ruke sapunom,
• kornjaču ne ljubite i ne dirajte usta dok radite s njom,
• posude ne perite u sudoperu u kojem se priprema hrana,
• male djece, starijih osoba i ljudi oslabljenog imuniteta pazite na posebno.

Mala kornjača samostalna je od prvog dana i ne treba joj ni majka ni mlijeko. Zdravu kornjaču ostavite gdje ste je pronašli, ozlijeđenu privremeno smjestite na toplo i mirno te odmah pozovite veterinara ili oporavilište. Zaštićene kornjače vraćaju se na mjesto nalaza, najbolje ujutro za toplog dana, pod grm ili uz rub vode. Crvenouhu kornjaču nikada ne puštajte u prirodu. Tako čuvate i kornjače i sebe.