Pbfd bolest kljuna i perja

PBFD (engl. Psittacine Beak and Feather Disease), bolest kljuna i perja, zarazna je virusna bolest papiga koju uzrokuje cirkovirus. Najčešće pogađa mlade ptice, oštećuje perje i kljun te slabi imunološki sustav. Bolest je obično kronična i za nju ne postoji lijek, ali se dobrom njegom i izolacijom može produžiti i olakšati život bolesne ptice te zaštititi ostale ptice.

Uzročnik je cirkovirus papiga. Može se javiti kod gotovo svih vrsta papiga, a često se nalazi kod kakadua, žako papiga, agapornisa, tigrica i aleksandara. Najosjetljivije su ptice mlađe od tri godine.

Virus se širi:

• prašinom perja i perutom, koje ptice udišu ili gutaju;
• izmetom i iscjecima iz voljke, osobito kad roditelji hrane mlade;
• onečišćenim kavezima, posudama, igračkama, odjećom i rukama;
• kupnjom ili razmjenom ptica bez prethodnog testiranja.

Virus je iznimno otporan i u okolišu, u prašini i na predmetima, može preživjeti mjesecima. Zato se bolest lako unese u dom ili uzgoj i teško iskorijeni.

Akutni oblik (mladi ptići):

• nagla slabost, gubitak apetita i apatija;
• zastoj voljke, proljev;
• nepravilno perje koje raste ili otpada;
• često uginuće u roku od nekoliko dana do tjedana.

Kronični oblik (starije mlade i odrasle ptice):

• novo perje izrasta deformirano: stisnuto, uvijeno, kratko ili s krvlju u badrljici;
• ovojnice pera ne otpadaju, pera lako ispadaju i ptica postupno ogoljava;
• kod kakadua nestaje prah perja, pa kljun postaje neobično sjajan i taman;
• kod žako papiga mogu se pojaviti crvena pera među sivima;
• koža postaje ljuskava, crvena ili promijenjene boje;
• kljun prerasta, lomi se, ljušti ili odumire, pa ptica teško jede;
• gubitak težine i gubitak interesa za okolinu.

Zbog oslabljenog imuniteta bolesne ptice lakše dobivaju druge infekcije, bakterijske i gljivične, koje su često neposredni uzrok smrti.

• Ptica prestane jesti ili ne može jesti zbog oštećenog kljuna.
• Kljun je napukao, krvari ili se lomi.
• Ptica naglo mršavi, sjedi nakostriješeno i ne reagira na okolinu.
• Pojavi se proljev, povraćanje ili otežano disanje.
• Mladi ptić naglo gubi perje ili mu perje ne raste normalno.

Ako primijetite samo promjene perja, a ptica je inače živahna, i dalje se javite veterinaru što prije, jer rana dijagnoza štiti druge ptice u kući.

Veterinar uzima uzorak krvi i, po potrebi, pera za PCR pretragu. Pozitivan nalaz kod ptice bez simptoma obično se ponavlja nakon otprilike tri mjeseca, jer neke ptice uspiju svladati virus, dok druge ostanu trajno zaražene. Promjene perja mogu izazvati i polyomavirus, paraziti ili loša prehrana, pa je pretraga jedini pouzdan način da se potvrdi PBFD.

Lijek za PBFD ne postoji. Cilj je održati dobru kvalitetu života i spriječiti prateće infekcije:

• veterinar liječi prateće bakterijske ili gljivične infekcije lijekovima koje propisuje, primjerice antibioticima ili antifungalnim lijekovima;
• prerasli ili oštećeni kljun skraćuje i uređuje isključivo veterinar;
• osigurajte kvalitetnu, raznoliku prehranu i mekšu hranu ako ptica teško jede;
• ogoljela ptica brzo gubi toplinu, pa je držite u toploj prostoriji bez propuha;
• smanjite stres: mirno okruženje, stalan raspored i bez naglih promjena;
• redovito dolazite na kontrole kako bi se prateće infekcije otkrile na vrijeme.

Neke ptice s kroničnim oblikom uz dobru njegu žive mjesecima ili godinama. Kad ptica trpi bolove i više ne može jesti, s veterinarom otvoreno razgovarajte o daljnjim koracima.

• Bolesnu pticu držite u zasebnoj prostoriji, po mogućnosti bez zajedničkog zraka s drugim pticama.
• Za nju koristite posebne posude, igračke i pribor za čišćenje.
• Bolesnu pticu hranite i čistite posljednju, a nakon toga operite ruke i promijenite odjeću.
• Prašinu perja uklanjajte vlažnom krpom i usisavačem s finim filtrom, nikako suhim metenjem.
• Sve nove ptice prije dolaska u dom testirajte i držite odvojeno barem mjesec dana.
• Ne nosite bolesnu pticu na izložbe i ne dajte je u uzgoj.

PBFD nije opasan za ljude ni za druge kućne ljubimce koji nisu ptice, ali ljudi mogu virus prenijeti na odjeći i rukama.

PBFD je kronična i neizlječiva bolest papiga, ali uz dobru njegu i redovite veterinarske preglede bolesna ptica može još dugo živjeti. Najvažnije je dosljedno odvojiti bolesnu pticu i testirati svaku novu kako se virus ne bi proširio.